krapinski pračovjek, popularni naziv za zbirku fosilnih ostataka pračovjeka iz špilje na Hušnjakovu brdu kraj Krapine. Zbirka je prikupljena pri iskapanjima koja je vodio D. Gorjanović-Kramberger 1899–1905. Jedna je od najvećih zbirki neandertalaca uopće, pa može poslužiti za proučavanje biološke varijabilnosti populacije praljudi. Sadrži gotovo 900 kostiju sedamdesetak pojedinaca, životne dobi između 3 i 27 godina. Nađeni su gotovo svi dijelovi kostura, ali znatno razlomljenih kostiju. Nema sustavno pokopanih pojedinaca, cjelovito sačuvanih lubanja, ni čitavih dugih kostiju. To, kao i tragovi struganja i rezanja na pojedinim kostima, navelo je rane istraživače na pretpostavku da je krapinski pračovjek bio ljudožder. Novija su istraživanja pokazala da takva oštećenja mogu nastati i kao posljedica prirodnih procesa u tijeku fosilizacije, no pitanje kanibalizma i danas je predmet znanstvenih rasprava. Uz ostatke krapinskoga pračovjeka pronađeno je mnoštvo kostiju izumrlih vrsta životinja (špiljski medvjed, pragovedo, mamut, vuk, Merckov nosorog, svizac i dr.), te oko 300 izrađevina od cijepanoga kamena (batići, strugala, šiljci, grebala, noževi, pile, svrdla) koje pripadaju arheološkom razdoblju srednjega paleolitika, odn. moustérienskoj tehnologiji (→ moustérien). Nađeni su i tragovi ognjišta i opaljene kosti, što znači da se krapinski pračovjek već služio vatrom. Starost krapinskih nalaza procjenjuje se na približno 130 000 godina.
